O lepoti koja dolazi sa samopouzdanjem, puštanju kontrole i luksuzu da više ne morate sve sami
Godine provedene u biznisu ne menjaju samo način na koji vodimo kompaniju – menjaju i odnos prema sebi, sopstvenim granicama, očekivanjima i slici koju želimo da ostavimo pred drugima. Milica Dobrenov, jedna od suosnivačica SEO kompanije Four Dots, dobro zna kako izgleda put od potrebe da držite svaki detalj pod kontrolom do poverenja u tim, ali i od želje da ispunite određena očekivanja do mnogo jednostavnijeg kriterijuma: da se u sopstvenoj koži osećate dobro.
Sa njom smo razgovarali o onoj strani uspeha o kojoj se nešto ređe govori – o people pleasingu, profesionalnom samopouzdanju i učenju da ne morate stalno nešto da popravljate. Ali i o beauty ritualima koji ostaju, power dressingu koji ne počinje u garderoberu i ideji negovane žene koja danas ima mnogo manje veze sa savršenstvom, a mnogo više sa načinom na koji živimo.
Kada godinama vodite ljude, vrlo brzo naučite da prepoznajete tuđe obrasce ponašanja. Šta ste kroz taj proces saznali o sebi što vam se možda nije dopalo?
Verovatno da sam mnogo veći control freak nego što bih volela da priznam. Dugo sam imala potrebu da znam sve i da budem uključena u svaki detalj, jer mi je bilo važno da stvari budu urađene kako treba. Vremenom sam shvatila da ne moraju da budu urađene baš na moj način da bi bile dobre. Danas zaista imam veliko poverenje u svoj tim, sa kojim radim godinama, i potpuno mi je prirodno da prepustim kontrolu. Mislim da mi je upravo to bilo jedno od važnijih poslovnih sazrevanja – da shvatim da ne moram sve sama i da je zapravo veliki uspeh kada napravite tim na koji možete potpuno da se oslonite.
Da li vam je danas lakše da kažete „ne“ nego kada ste počinjali – i kome vam je najteže da ga kažete: klijentima, timu ili sebi?
Sa godinama shvatite da „ne“ nije ništa strašno i da ne morate svima da ugodite. Klijentima mi je danas prilično lako da kažem „ne“ ako vidim da ne možemo da isporučimo kvalitet koji je potreban ili ako se od početka ne poklapamo oko strategije i načina rada. Mislim da je mnogo bolje to reći odmah nego prihvatiti saradnju za koju već na početku znate da neće funkcionisati kako treba. Najteže mi je da kažem „ne“ sebi. I dalje imam onaj refleks: „Ma mogu ja još ovo“, ali sam naučila da ne mora baš sve da se završi danas.
Postoji li nešto što ste nekada smatrali profesionalizmom, a danas ga zapravo vidite kao people pleasing?
Definitivno potreba da budem stalno dostupna. Verujem da je to nešto sa čime se susretne skoro svaki preduzetnik na početku. Nekada sam mislila da je dobar profesionalac onaj koji uvek odmah odgovori na poziv, poruku ili mejl i praktično sve prihvati. Vremenom sam shvatila da to nije održivo, niti je zapravo potrebno. Danas mislim da je mnogo profesionalnije imati jasne granice i, što mi je posebno važno, dobar tim kojem možete da prepustite stvari i znate da će biti urađene kako treba.

Šta vam je preduzetništvo oduzelo, a o tome se gotovo nikada ne govori kada pričamo o uspešnim ženama?
Verovatno deo one potpune bezbrižnosti koju imate kada nemate svoj biznis. Uvek postoji nešto o čemu razmišljate, čak i kada niste fizički na poslu. Ali, iskreno, mislim da sam mnogo više dobila nego što sam izgubila. Preduzetništvo mi je dalo slobodu, mogućnost da biram sa kim radim i kako želim da radim, a danas mi je možda najvažnije to što imam ljude oko sebe kojima potpuno verujem. Imam sjajan tim sa kojim radim godinama i upravo zato danas mogu da se isključim iz posla kada želim. Mislim da je to jedan od najvećih luksuza koje imam.
Da li postoji trenutak u razvoju kompanije kada ste shvatili da više ne možete da budete osoba koja sve drži pod kontrolom? Kako se uči puštanje kontrole kada vam je upravo ona pomogla da izgradite biznis?
Da, i mislim da je SEO agencija Four Dots upravo tada prošla kroz jedan od važnijih trenutaka u svom razvoju. U početku je potpuno normalno da vlasnik zna sve – svakog klijenta, svaki projekat, svaki detalj. Ali kako firma raste, shvatite da ne možete, a ni ne treba, da budete centar svega. Meni je trebalo vremena da naučim da pustim kontrolu i prihvatim da nešto može da bude urađeno dobro čak i kada nije urađeno baš onako kako bih ga ja uradila. Danas mi je to mnogo prirodnije. I, iskreno, prilično je oslobađajuće kada shvatite da ne morate sve da držite u svojim rukama da bi stvari funkcionisale.
Da li vam je profesionalno samopouzdanje promenilo odnos prema fizičkom izgledu – u smislu da vam je danas potrebno manje spoljne potvrde nego ranije?
Jeste. Mislim da sam ranije mnogo više razmišljala o tome kako me drugi vide i koliko se uklapam u neku predstavu o tome kako bi trebalo da izgledam. Danas i dalje volim da budem sređena i uživam u tome, ali mnogo mi je važnije da izgledam kao ja i da se osećam dobro kada se pogledam u ogledalo. Mislim da sa godinama i iskustvom dobijete jednu vrstu samopouzdanja koju nijedan makeup proizvod ne može da zameni. A onda makeup postane ono što i treba da bude – zabava i način da dodatno istaknete ono što već volite kod sebe.
Kada imate dan u kojem morate da budete „Milica koja rešava stvari“, šta radite da biste se na kraju dana vratili sebi?
Najviše me sebi vrate vreme sa porodicom i prijateljima. Ja sam ekstrovertna osoba i najviše se punim kroz ljude – volim društvo, pozitivnu energiju, dobar razgovor i mnogo smejanja. Ali ponekad mi ipak treba malo vremena samo za sebe. Tada najviše volim da čitam, to mi je jedan od omiljenih načina da se potpuno isključim. Važno mi je da imam deo dana kada ništa ne moram da rešavam i kada od mene niko ništa ne traži.
Postoji li neki vid nege ili spremanja koji vam je ostao potpuno iracionalan – nešto za šta znate da možda nije neophodno, ali bez čega se jednostavno ne osećate kao vi?
Verovatno nokti. Uvek imam sređene nokte i uvek ih lakiram u neku neutralnu boju – nude, mlečnu, nešto potpuno jednostavno – i retko eksperimentišem sa bojama. Volim da su uredni, ali da ne privlače previše pažnje. To je baš jedna od onih malih stvari koje radim samo zbog sebe, jer se jednostavno osećam bolje kada su mi ruke sređene.
Da li se način na koji se spremate razlikuje kada imate sastanak na kojem morate da pregovarate, javni nastup ili običan radni dan? Postoji li vaša verzija „power dressinga“, ali kroz beauty?
Da, ali ne drastično. Kada imam važan sastanak, pregovore ili javni nastup, volim da sam malo više sređena nego inače – dobra kosa definitivno, malo jači makeup i nešto u čemu se osećam lepo i sigurno. Za običan radni dan mnogo jednostavnije se i oblačim i šminkam. Ali nega je uvek prisutna – moja beauty rutina je nešto od čega ne odustajem ni kada je potpuno običan radni dan. To mi je više stvar navike i uživanja nego spremanja za druge.

Šta ste sa godinama prestali da radite svom licu, telu ili kosi jer ste shvatili da to zapravo radite zbog tuđeg pogleda, a ne zbog sebe?
Prestala sam da pokušavam da imam frizuru koja zahteva stalno sređivanje. Ranije sam bila spremna da trpim mnogo više zbog izgleda – feniranje, peglanje, frizere, milion proizvoda. Danas mi je mnogo važnije da mi kosa izgleda lepo, ali da mogu normalno da živim sa njom. Prestala sam i da nosim štikle samo zato što „treba“ da ih nosim. Ranije sam ih mnogo češće birala za posao, sastanke, izlaske… Danas mi je mnogo važnije da mi bude udobno nego da ispunim neku predstavu o tome kako žena treba da izgleda. Ako želim da obujem štikle, obujem ih, ali više nemam osećaj da bi trebalo.
U poslu stalno nešto unapređujemo. Da li ste uspeli da ne primenjujete isti mentalitet na sopstveni izgled – da ne posmatrate sebe kao još jedan projekat koji treba popravljati?
Dugo sam imala tendenciju da isto radim i sebi – šta bih promenila, šta bih unapredila, šta bi moglo da izgleda bolje. Danas sam mnogo opuštenija oko toga. Volim da vodim računa o sebi, da vežbam, da probam nove tretmane i da budem sređena, ali više nemam potrebu da stalno nešto „popravljam“. Mislim da je velika razlika između toga da želite da izgledate lepo i uživate u tome i toga da stalno tražite šta nije dovoljno dobro. Danas sam definitivno više u ovoj prvoj kategoriji.
Šta danas za vas znači „negovana žena“? Da li ta slika uopšte ima veze sa proizvodima koje koristi?
Za mene je negovana žena ona koja vodi računa o sebi, ali nema potrebu da bude savršena. Najlepše su mi žene koje imaju svoj stil, lepu kožu, harizmatične su i imaju tu neku energiju koja ih čini privlačnim. Mislim da nega mnogo više ima veze sa tim kako se odnosimo prema sebi, šta čitamo, šta slušamo, čime se bavimo i kakvim se ljudima okružujemo nego sa brojem proizvoda koje imamo u kupatilu. Naravno da volim kozmetiku i uživam u beauty rutini, ali mislim da je to samo jedan mali deo cele priče. Na kraju, najviše se vidi ono što nosimo u sebi.
Foto: privatna arhiva